Djeca cvijeća

Vodite ljubav, a ne rat !!!



02.12.2009.

Jedan od najvećih rimskih elegičkih pjesnika, njegovo ime je Albije Tibul... evo i nekih njegovih pjesama.

Moj život

Drugi nek blago gomilaju, i neka ih
za imanjima silnim želja mori.
Bojne nek trube tjeraju od njih
blagi, bezbrižni san.
A meni nek ostane suđeno, da život provodim tih
na malome svome imanju, uz mali svoj stan.
Na ognjištu mom neka skromno vatrica gori.
U poljskom radu neka im prolazi svaki dan.

Čas odmora

Kako je ugodno, na običnom ležaju leškareći,
slušati divlje zavijanje vjetra, prepuno studi.
Slušati vjetar i u zakrilju toplom
ljubovcu vjernu privinuti na grudi.
IL kad se od južnjaka naoblači, natmuri dan,
bezbrižno osluškivati žuborenje kiše
i biti njime uljuljkan u san.

Protiv rata

Kako je surov bio i bez osjećaja
ko je prvi izumio strašni mač!

Otada su u rodu ljudskom ubistva i bitke.
Otada kraći put vodi u strašnu smrt.
Ali, ništa on, nesretnik, nije bio kriv.
Mi smo krivi,
jer smo upotrijebili oružje
za našu sopstvenu propast.
On nam je oružje dao za divlje zvijeri.
Krivo je za to zlato koje obogaćuje
Ratova nije bilo
kad je pred jelom stajala bukova čaša.
Ni tvrđava, ni bedema nije bilo.
Pastir bezbrižno spavao
među ovcama šarolikog runa.
Da sam tada živio, prijatelju,
ne bih znao za strašno oružje,
niti bih, strepeći u srcu,
slušao zvuke trube.

Sada me vuku u rat
i već, možda, neki neprijatelj nosi strijelu
koja će se zabosti u moja prsa...

02.12.2009.

Čestitka...

Čestitam prijatelju Danku i prijateljici Berini 32 mjeseca ljubavne veze... Zelim vam sve najbolje... zdravlje na prvom mjestu. Velik pozdrav :)

02.12.2009.

Ev jedna fina hippie sličica :)

Opis slike

26.11.2009.

Hippie pokret

Hippie pokret javlja se 1966. godine na zapadnoj obali SAD-a, u San Franciscu, te se proširio na čitavu Ameriku i Europu. Tih, šezdesetih godina svijet je izgledao kao prilično mračno mjesto. Postojala je blokovska podjela svijeta na istočni i zapadni. Vijetnamski rat bio je točka na kojoj se počela buditi građanska svijest, počelo je snažnije suprotstavljanje službenoj američkoj politici i stilu života.
Hippie su bili mladi ljudi, otprilike do 25 godina, uglavnom podrijetlom iz dobrostojećih obitelji, koji su odbacili njihov način života i i materijalistički sustav vrijednosti i suprotstavljaju mu „vrijednosti bića“.


Napustili su škole i radna mjesta te se preselili na ulicu živjeti sa istomišljenicima. Prezirali su američki način života i smatrali su da on samo ograđuje ljudsku slobodu i postavlja granice u ljudskom razmišljanju i kreativnosti. Napustivši udobnost, raskoš, površan život odraslih, izabrali su jednostavan, priprost i prirodan život.

Hippie ne priznaju nacije. Žele mirnim putem, prakticirajući bratstvo, srušiti svakodnevne granice koje dijele ljude: nacionalne granice, rasne, vjerske, spolne, klasne, a i one ideološke. Zamišljali su svijet bez ikakvih razlika među ljudima, bez religija, nacionalnosti, materijalnosti koje dijele ljude.

Voljeli su prirodu i borili su se za njezino očuvanje. Borili su se za vječni mir u svijetu i ljubav među svim ljudima. «Mržnja i rat ustupit će mjesto miru i ljubavi. Sve će se podjele utopiti u bratstvu ljudi, a svuda će odjekivati glazba», to je bilo njihovo zamišljanje svijeta nakon hippy pokreta, tako je izgledao hippie svijet. Neki hippyji želju za promjenom izražavaju nomadskim životnim stilovima, odricanjem korporativnih utjecaja, potrošnje i Vijetnamskog rata, prihvaćanjem ne-kršćanske religijske kulture (uključujući Istočnu filozofiju) i sa kritiziranjem Zapadnih vrijednosti.

 

Izgled

Obavezna je bila duga kosa s trakom oko čela. Odjeća je uvijek bila svijetlih čak kričavih boja kombinirana na najrazličitije načine što je ostavljalo prostor kreativnosti pojedinaca. Nosile su se traperice, ali i šarene trapez hlače, široke košulje, često indijske, široke haljine i suknje, a često se odjeća ručno izrađivala i bojila. Služila je ukidanju statusnih razlika, a su izgledom govorili da su djeca, a ne muškarci ili žene. Kosa je simbol pobune, slobode, induividualnosti, ponosa. Duga je, lepršava, divlja, razbarušena i neukrotiva, baš kao i priroda. Kosu i vrat su ukrašavali cvijećem. Obuća je također bila originalna, indijanske mokasine, minimalističke sandale i sl., međutim hippyji su najčešće hodali bosi što je značilo način povezivanja sa prirodom. Nakit se sastojao od perlica, raznih privjesaka-simbola kao peace-simbolying-yang, tzv. smilea, ali i ekscentričnih »ukrasa« kao npr. ovčja zvona. Hippie na mržnju odgovara razumijevanjem i ljubavlju, bacajući cvijeće svome neprijatelju. Cvijet simbolizira ljubav. Cvijet je lijep, prirodan, divlji i opojan, a označava i nježnost i otvorenost. Tijelo nesmije biti mišićavo i jako, već upravo nježno, mlitavo i nenasilno. Beživotnost tijela i nespretnost pokreta dokazuju dosljednost nepripadanja grubom i okrutnom svijetu plastičnih straight-ova. Uostalom, duh je iznad materije, iznad tijela. (predstavlja otisak nožice goluba i simbolizira mir),

Glazba

Glazba koja se vezuje uz hippy pokret uglavnom je acid rock. Rock nije više samo teenagerska plesna glazba, on je definitivno glazba revolucije koja predstavlja izraz nezadovoljstva i nade za novu generaciju koja želi “živjeti umjesto da preživljava”, “voljeti umjesto da tolerira”, “hodati umjesto da trči”, “otkrivati umjesto da uči”. Slušali su: Janis Joplin, Grace Slick, Bob Dylan, The Beatles, Rolling Stones, The Who, Iron Butterfly, Frank Zappa, Jefferson Airplane, The Greatful Dead, Big Brother and Holding Company...

Kraj

Hippie pokret nije dugo trajao. Politička i gospodarska realnost, problemi s drogama kao i komercijalizacija pokreta potrošili su snove hippie-a o boljem vrlo brzo. U High Ashburryju 1969. je bilo 100 000 bjegunaca od kuće, nezaposlenih i zdravstveno nezaštićenih. Ekonomski razvijeno društvo to je još moglo podnijeti. U sedamdesetima većina je revolucionarnih zamisli zamrla. Djeca cvijeća su se umorila od slobode ili su možda jednostavno ostarjeli, a njihovi su ih roditelji prestali financijski pokrivati. Uglavnom, otkačene glave su se uozbiljile i shvatile da moraju zarađivati za život ako žele preživjeti. Revolucija je prošla, a svijet se nije bog zna kako promijenio. Hippy komunu, kao jedan od oblika udruživanja, karakterizira idejno i kulturno zajedništvo, ali i individualnost (na granici anarhije) te gotovo potpuno odsustvo ekonomskih interesa. Takav spoj, u uvjetima materijalno i tehnološki usmjerene civilizacije, ne obećava dugotrajnost. Kad se svemu tome pridoda još i nesposobnost članstva za odricanja, žrtvu ili fizički rad, kao i činjenicu da društvo iz kojeg su pobjegli (i u koji se mogu vratiti) ipak nudi dovoljno slobode i egzistencijalne sigurnosti, brzi kraj je neizbježan. Za najveći dio naraštaja, hippyzam je bio prolazna moda. Istina, moda koja je ponešto promijenila i čiji odjeci još traju, ali je zapravo samo trenutku prilagođena vječna potreba za otporom, slobodom i ugodom. Kao i svaka moda i ova je privukla mnoge kojima ništa nije bilo jasno, ali su željeli sudjelovati, u ovom slučaju napušiti se i pjevati. Na samom izmaku šezdesetih više ništa nije bilo kako prije. Završavala je još jedna glazbena revolucija obilježena brojnim velikanima rock'n'rolla. U sedamdesete se ušlo bez Jimija, Janis i Jima (sve troje je odnijela droga, no, kao što je netko rekao "kreativnost traži uništavanje") te ostavilo nasljeđe ljetnih rock događanja koji se (s iznimkom Live Aida sredinom osamdesetih) više nikad nisu ponovili. No čitav slijed događaja je postavio nove liberalnije poglede i stajališta u ovom svijetu te otvorio vidike masi.

 

 

 

 






<< 12/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


LOGO BLOGA

Djeca cvijeća


MOJI PRIJATELJI

Silent Scream.
više...


Muzika




Anketa



















BROJAČ POSJETA

95608