beats by dre cheap

Jedan od najvećih rimskih elegičkih pjesnika, njegovo ime je Albije Tibul... evo i nekih njegovih pjesama.

Moj život

Drugi nek blago gomilaju, i neka ih
za imanjima silnim želja mori.
Bojne nek trube tjeraju od njih
blagi, bezbrižni san.
A meni nek ostane suđeno, da život provodim tih
na malome svome imanju, uz mali svoj stan.
Na ognjištu mom neka skromno vatrica gori.
U poljskom radu neka im prolazi svaki dan.

Čas odmora

Kako je ugodno, na običnom ležaju leškareći,
slušati divlje zavijanje vjetra, prepuno studi.
Slušati vjetar i u zakrilju toplom
ljubovcu vjernu privinuti na grudi.
IL kad se od južnjaka naoblači, natmuri dan,
bezbrižno osluškivati žuborenje kiše
i biti njime uljuljkan u san.

Protiv rata

Kako je surov bio i bez osjećaja
ko je prvi izumio strašni mač!

Otada su u rodu ljudskom ubistva i bitke.
Otada kraći put vodi u strašnu smrt.
Ali, ništa on, nesretnik, nije bio kriv.
Mi smo krivi,
jer smo upotrijebili oružje
za našu sopstvenu propast.
On nam je oružje dao za divlje zvijeri.
Krivo je za to zlato koje obogaćuje
Ratova nije bilo
kad je pred jelom stajala bukova čaša.
Ni tvrđava, ni bedema nije bilo.
Pastir bezbrižno spavao
među ovcama šarolikog runa.
Da sam tada živio, prijatelju,
ne bih znao za strašno oružje,
niti bih, strepeći u srcu,
slušao zvuke trube.

Sada me vuku u rat
i već, možda, neki neprijatelj nosi strijelu
koja će se zabosti u moja prsa...

Djeca cvijeća
http://hippie.blogger.ba
02/12/2009 23:24